Kako smo i najavili osvajači zagrebačke KMNL, naša ekipa Sv. Petar 1, zaputila se proteklog vikenda na državnu završnicu KMNL-a, koja se održavala u Porečko-pulskoj biskupiji. Naša ekipa pružila je dobru igru, ali je nes(p)retno zaustavljena u četvrtfinalu. Detaljnije u nastavku.

Većina ekipe krenula je na put u petak u popodnevnim satima. Nažalost, ekipa nije mogla prisustvovati svetoj misi u petak koja je ujedno i bila otvaranje ovog prvenstva. Izostanak je bio opravdan činjenicom da je 95% ove ekipe u stalno radnom odnosu i zbog poslovnih obaveza nisu mogli ranije krenuti na put. Ova misa održana je u župi Svetivinčenat, gdje je naša ekipa bila i smještena. Sam smještaj u mjestu Tomišići i dobrodošlica domaćina bili su na vrhunskom nivou.
Uz standardne članove ekipe Sv. Petar 1 koji su krenuli na put (Džapo A., Džapo S., Kubović, Dvornik, Drinovac, Škorić, Perić i Kozina), ekipi su se pridružili i dva člana ekipe Sv. Petar Sv, T. Pajalić i Durlen. Ovaj "transfer" bio je dozvoljen od strane organizatora s obzirom da su dečki iz iste župe te su nastupali ove sezone u KMNL-u. Kao podrška i savjetnik ekipe na put je krenuo i Zlatko Vuić u društvu svog sina Frana.

U subotu ujutro počela su natjecanja, a naša ekipa igrala je utakmice skupine u školskoj dvorani u Labinu. Ova dvorana poznata je po tome što je nekada ovdje svoje utakmice igrao bivši prvoligaš i osvajač 1. HMNL, MNK potpićan.
U prvu utakmicu ekipa Sv. Petra nije ušla najbolje i na kraju je odigrala 3:3 s ekipom iz Vrhbosanske biskupije. Iako loša igra naših, ostaje gorak okus u ustima činjenicom da su suci bili iz iste biskupije kao i protivnici te se ne može oteti dojmu da su ipak malo podržali svoju ekipu.
Na drugoj utakmici ekipi se pridružio i kapetan Petar Cota, koji zbog obiteljskih obaveza nije mogao putovati s ekipom u petak. Ovo kao da je trgnulo našu ekipu, a pogotovo ponajboljeg igrača ekipe Kubovića, i u drugoj utakmici ostvarena je visoka pobjeda od 6:1 protiv ekipe iz Bjelovarsko-križevačke biskupije.
U trećoj utakmici našima je trebao bod za prolaz, ali su odigrali jednu od boljih utakmica u karijeri, te dotad uvjerljive Zadrane ispratili s 3:0 i zasjeli na prvo mjesto u skupini.

Nakon 3 iscrpljujuće utakmice pred našima je bilo i četvrtfinale koje se održavalo u popodnevnim satima. Naši su nakon ručka i odmora u Tomišićima krenuli puta Pazina gdje se četvrtfinale i odigravalo. Nažalost, u ovoj utakmici naša ekipa nije mogla računati na trenera-igrača Ungarova koji je morao put Pule. Naime, u isto vrijeme odigravalo se i studentsko državno prvenstvo. S obzirom da je Jakov na tom prvenstvu što kao igrač, što kao trener bio u dva finala, odlazak je bio opravdan. S istog prvenstva pridružio se Marušić koji je ranije tamo igrao utakmicu za 3. mjesto.
Četvrtfinale je igrano protvi "imenjaka", župe Sv. Petar iz Dubrovnika. Utakmica je krenula nekako usporeno, što zbog načina igre dubrovčana što zbog umora od utakmica odigranih u skupini. Naša ekipa je imala inicijativu, ali bez prave ideje za postizanje pogotka. Prvo poluvrijeme završilo je 0:0 uz jednu pravu priliku Pajalića koju on inače lagano riješava, ali ovaj put lopta nije htjela u gol. Drugo poluvrijeme donjelo je isti scenario, s time da je sad naša ekipa krenula agresivnijim presingom na protivnika koji se uprincipu samo branio. Međutim iz jedne polukontre dubrovčani su izborili slobodan udarac na sredini polovice naše ekipe. Udarac koji je išao pokraj gola nes(p)retno pogađa Cotu i vara Škorića te ulazi u gol. Nakon toga Sv. Petar Zagreb kreće još jače, ali lopta jednostavno nije htjela u gol. Treba spomenuti nesuđeni čisti kazneni udarac na Pajaliću te nevjerojatan promašaj Marušića u zadnjoj minuti sa samo metar od gola.
Da li je problem bio u nedostatku trenera ili je to bila jedna od tih utakmica kad ti ništa ne ide, ostaje za razmišljati. Iako je četvrtfinale dobar rezultat, ostaje žal uz osjećaj da se ipak moglo više.
Nakon utakmice naša ekipa zaputila se prema Puli gdje ih je Zlatko ugostio na večeri.

U nedjelju se prije polufinala održala sveta misa u Pazinskoj župi na kojoj su trebali prisustvovati svi natjecatelji. Naša ekipa je naravno bila na misi dok se dalo primjetiti da nisu sve ekipe sljedile taj put. Uz ovaj bilo je još dosta propusta u organizaciji samog natjecanja tako da se nadamo da će sljedeće godine neke stvari krenuti prema naprijed.

Na kraju kažimo da je ekipa koja je naše izbacila iz daljenjeg natjecanja, isto i osvojila. Ako ništa, barem je na vrhu ekipa Sv. Petra, iako iz Dubrovnika.
U finalu su bili bolji od Riječana, dok je treće mjesto osvojila ekipa Zadra koju su naši pobijedili u skupini. Najvažniju nagradu, onu za Fair Play osvojila je ekipa iz Đakovačko-osječke biskupije.